preskoči na sadržaj
O školi

Osnovna škola Rapska 2009. godine obilježava 70-godišnjicu postojanja i 
djelovanja.

Jugoistočni dio grada Zagreba (Sigečica, Kanal) bio je dulje vrijeme bez 
odgovarajuće školske zgrade. Da bi se udovoljilo potrebi pučanstva ovoga 
dijela grada i odteretilo pučke škole u Trnju i na Botićevom trgu, na sjednici 
Gradskoga vijeća 24. ožujka 1938. godine odobrena je gradnja nove moderne 
škole u Rapskoj ulici sa 10 učionica za 20 razrednih odjela. Ukupni trošak za 
izgradnju iznosio je oko tri i pol milijuna dinara. Školsku zgradu projektirao je 
1938. godine arhitekt Ivan Zemljak (1893.-1963.). 
 
Projekt je odobren rješenjem Tehničkoga odjeljenja V. Savske banovine. Izgrađena 
je na području tada slabo urbaniziranoga Trnja. Poslije izdavanja građevinske 
dozvole 10. kolovoza 1938. godine počinju radovi u izvođenju građevinskoga 
poduzeća Josipa Čorka iz Zagreba. Škola je sagrađena u skladu s najvišim 
pedagoškim i higijenskim normativima te dostignućima tadašnje suvremene 
arhitekture. 
 
Školsko dvorište uređeno je (po Zemljakovoj zamisli) drvoredom jablanova koji 
prate liniju južnoga pročelja. Sjeverno od školske zgrade, prema Vukovarskoj 
ulici, proteže se park s bazenom i dječjim igralištem uređenim 1949. godine 
prema projektu arhitekta Zvonimira Fröhlicha. Centralno mjesto u parku, prema 
projektu, zauzima bazen. 
 
Zgrada Osnovne škole Rapska zajedno s pripadajućim dvorištem i parkom čini 
skladnu cjelinu funkcionalnoga tlocrta, originalnoga prostornog i suvremenog 
konstruktivnog rješenja te je vrijedan primjer moderne međuratne arhitekture. 
Cijeli je prostor 2008. godine stavljen na Listu zaštićenih kulturnih dobara. 
 
Škola je svečano otvorena 1. listopada 1939. godine. Prvi upravitelj bio je Ante 
Golob.
 
Prvi učenik, koji je upisan u matičnu knjigu (Glavni imenik Banovine Hrvatske, 
grad Zagreb i državna mješovita Osnovna škola Rapska), bio je Marijan 
Božičević. Polazio je 4. c razred. Prva učenica 1. a razreda bila je Marija Babusek 
koja je 1943. godine nakon pučke škole prešla u II. žensku realnu gimnaziju, a 
učiteljica je bila Teodora Meniga.
 
Škola je započela rad sa šest prvih razrednih odjela (212 učenika) i imala je 
656 polaznika. Već na samom početku bilo je problema s nešto manjim brojem 
učenika od očekivanoga i s učiteljskim kadrom. Zbog velike hladnoće i manjka 
goriva nastava je dvaput bila prekidana. Odlukom Banske vlasti Mirko Bolfek 
imenovan je školske godine 1940./1941. novim upraviteljem.
 
U razdoblju II. svjetskoga rata nastava se neredovito održavala (prenamjena u 
vojarnu, nestašica ugljena), a učenici su nastavu pohađali u crkvi sv. Obitelji, 
Jakićevoj i Supilovoj ulici (dječje sklonište) te Trnjanskoj školi. Iz matičnih 
knjiga vidi se da su učenici uspješno završavali razrede. Školska je zgrada 
bila izrazito oštećena u unutrašnjosti, a osobito namještaj jer je u njoj boravila 
vojska od početka rata (ustaše, njemačka vojska), civilna zaštita i logoraši s 
Kanala.
 
Poslije rata objekt se postupno obnavlja i škola nastavlja s uspješnim radom pa 
je nastava počela sredinom rujna. Rješenjem Prosvjetnoga odjela 1948. go-
dine za upravitelja škole postavljen je Mirko Vidović koji je na toj funkciji bio 
do 1949. go dine kad ga zamjenjuje Dragutin Gliha. Početkom 1951. godine 
školsku upravu preuzela je nova upraviteljica Jelica Aničić.
 
Za prosvjetni i kulturni razvitak jugoistočnoga dijela grada od velike je važnosti 
1949. godina kad je otvorena sedmogodišnja škola (1077 učenika).
    
Sedmoljetka nosi naziv “XVIII. SEDMOGODIŠNJA ŠKOLA - MJEŠOVITA”. U njoj 
djeluje osnovna pučka škola s “nižim razredima” i gimnazija s “višim razredima”. 
Za školu postoji jedinstveni nastavni plan i program 
s namjerom da se izbriše razlika između nižih razreda pučke škole i viših razreda 
gimnazije, kao i između učitelja i nastavnika.
 
Školovanje je obvezno, a to znači da svaki učenik mora završiti VII. razred, 
odnosno ići u školu do petnaeste godine. Osmogodišnje školovanje zahvatilo 
je samo one učenike koji su upisali peti razred 1950. g. Osmoljetka, kakvu mi 
poznajemo, počela je s radom školske godine 1953./1954. kada i dobiva naziv 
“Narodna osmogodišnja škola II.”. Veliki je problem u tom razdoblju nedostatak 
ugljena, često mijenjanje učiteljskoga kadra, nerazumijevanje sredine za 
školovanje i obrazovanje, nedostatak školskoga inventara i učila.
 
Izgradnjom stambenih objekata u Vukovarskoj, Držićevoj, Slavonskoj i Mur-
terskoj ulici dolazi do znatnoga povećanja broja učenika, a školske godine  
1952. /1953. upisan je čak trideset jedan odjel. 
 
Školska godina 1954./1955. značajna je za život ove škole jer je otvoreno 
školsko igralište koje je postalo centar svih športskih aktivnosti do danas. Igralište, 
kao i pripadajući okoliš, rekonstruirani su nekoliko puta (1967., 1996. i 2008.). 
Sa školskom dvoranom koja je otvorena 1967. godine i danas predstavlja 
najznačajniji športski objekt za učenike i građane našega školskog područja.
 
Početkom školske godine 1953./1954. novi upravitelj škole postaje Ivo Ofen-
beher kojega 1963. nasljeđuje Nikola Krička. 
 
Zbog nagle izgradnje i širenja grada na jugoistok, pedesetih godina osjetila se 
potreba za novim školama. Kapaciteti  škole u Rapskoj nisu bili dostatni za tako 
veliki broj učenika te je odlukom grada 1959. godine dio učenika s područja 
Sigečica-Kanal premješten u novu, Osnovnu školu Marina Držića.
 
Velika pozornost posvećena je i djeci s posebnim potrebama. Iako u teškim mate-
rijalnim uvjetima, školske su godine 1958./1959. otvorena dva odjela za njihovu 
rehabilitaciju. U školskoj godini 1962./1963. bilo je rehabilitirano 109 učenika.
 
S povećanim brojem djece povećavaju se i organizacijski problemi: rad u tri smjene, 
nedostatak udžbenika prikladnih za takav oblik školovanja i manjak stručnoga kadra.
Zbog toga su 1967. godine četiri razredna odjela preseljena u OŠ Grigora Viteza.
 
Prema Peterčićevu projektu 1963. godine dograđena je športska dvorana sa 
sjeveroistočne strane zgrade. Na tom mjestu je, prema Zemljakovoj zamisli, 
trebala biti velika dvorana za priredbe.
 
Školske godine 1965./1966. škola mijenja naziv i dobiva novo ime – OŠ “Ivo 
Marinković”. U tom razdoblju u školi je i najveći broj učenika jer viši razredi 
imaju po pet odjela. Usporedo s razvojem društva mijenjala se i škola te je 
izražena potreba za organizacijom novih oblika školovanja kao što su produženi 
boravak (1969.) i cjelodnevna nastava (1977.). 
 
Šezdesetih i sedamdesetih godina škola postaje najznačajniji faktor društvenoga 
razvitka naselja. Nema gotovo ni jedne manifestacije, ni jednoga značajnijeg 
događaja, ni jedne društvene akcije u kojoj ne sudjeluju učenici i djelatnici 
škole. 
 
Sredinom sedamdesetih godina dolazi do pada broja učenika. 
 
Sredinom osamdesetih, a naročito u školskoj godini 1988./1989. povećava 
se broj učenika  na 728 te se radi u 26 odjela. Nakon toga razdoblja dolazi 
do znatnijega pada broja učenika. Nikola Krička, koji je uspješno vodio školu  
28 go dina, otišao je u mirovinu 1991. godine, a za upravitelja škole imenovan 
je Antun Brkljačić.
 
Školska godina 1991./1992. bila je izuzetno teška i specifična.
 
Eskalacija Domovinskoga rata u rujnu i listopadu 1991. stvorila je velike 
poteškoće u realizaciji nastavnoga programa. Tih godina škola je radila u 
otežanim uvjetima - česte su uzbune, sklonište je udaljeno, veliki je priljev iz-
bjeglica.
 
To nije spriječilo djelatnike škole da i u tako teškom vremenu realiziraju nastavne 
planove i programe, kulturnu i javnu djelatnost, kao i sva natjecanja. Nažalost, 
u ratnom vihoru nestala su i tri mlada života bivših učenika naše škole: Branko 
Krajcar, Zoran Atanasov i Fahrudin Forić.
 
Skupština Grada donijela je 1992. godine odluku o promjeni naziva Osnovne 
škole “Ivo Marinković” u Osnovna škola Rapska. U ožujku 1996. godine imeno-
van sam ravnateljem škole u kojoj sam nekoć bio učenik.
 
Prilikom pastoralnoga posjeta župi sv. Obitelji 2003. godine, zagrebački 
nadbiskup Josip Bozanić ukazao nam je osobitu čast svojom nazočnošću, 
neposrednim i srdačnim razgovorom s učenicima i djelatnicima škole. Posebno 
je istaknuo važnost odgoja i obrazovanja u procesu uljuđivanja mladih. 
 
Nakon ratnoga razdoblja i novonastale društveno-političke situacije, školu je bilo 
potrebno unaprijediti u svim segmentima - stručno pedagoški, kadrovski i didaktički 
te rekonstruirati školsku zgradu koja je zbog nedostataka sredstava propadala. 
 
Posljednja veća adaptacija bila je 1963. godine. Manji “kozmetički zahvati”, 
koji su napravljeni u posljednjih desetak godina, nisu mogli zadovoljiti kriterije 
moderne škole.
 
Zahvaljujući razumijevanju Gradskoga ureda za prosvjetu i šport, 2006. godine 
školska zgrada i športska dvorana temeljito su obnovljene. U samo četiri mjeseca 
unutarnji prostor škole doživio je potpunu promjenu. Osvježeno je pročelje zgrade 
novom žbukom, obnovljena je električna i vodovodna instalacija, uvedena je 
hidrantska mreža te nove informatičke instalacije s pripadajućom podrškom. Prostor 
knjižnice je obnovljen i proširen te pretvoren u suvremeni multimedijalni centar.  
 
Tako su stvoreni uvjeti za izvođenje nastave prema svim pedagoškim standardima.
 
Svečanom otvorenju novouređene škole 28. kolovoza 2006. godine bio je 
prisutan i gradonačelnik Grada Zagreba, Milan Bandić. Trenutačno u našoj školi 
ima 18 razrednih odjela sa 390 učenika. 
 
Zaposleno je 38 učitelja i profesora te stručni suradnici: pedagoginja i knjižničarka. 
 
Da bi škola ostvarila svoju cjelovitu zadaću i  normalno funkcionirala, svoj veliki 
doprinos daju: tajnica, računovotkinja, domari, kuharice i   spremačice. 
 
Nenad Bronzović, ravnatelj

 

 

Jelovnik

Upisi u 1. razred

Upisi u srednju

Saznaj korisne informacije o upisu u srednju školu!

 


e-Dnevnik

Informacije i pristup e-dnevniku


Javni natječaji za izlete i ekskurzije

Javni natječaji za ekskurzije i izlete.

    

                                    


Vikendom u dvorane

 

Program "Vikendom u sportske dvorane" u sklopu kojeg se potpuno besplatno provode razne sportske aktivnosti za učenike.





preskoči na navigaciju